Božidar Prosenjak profesionalni je književnik. Rođen je 19. kolovoza 1948. u Koprivnici od oca Vinka i majke Terezije. Svoje školovanje započeo je u podravskom selu Kuzmincu, a nastavio ga u Koprivnici, Parizu i Zagrebu. Diplomirao je romanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Od 1990. godine član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, gdje je višekratno biran za člana upravnih tijela. Srednjoškolske i studentske dane proveo je u Zagrebu, gdje se uključuje u rad Književne sekcije SKUD-a „Ivan Goran Kovačić“ i Književne grupe mladih.

Prvu priču objelodanio je 1968. u tjedniku „Arena“. Na Filozofskom fakultetu 1973., u suradnji s Francuskim institutom, pokreće studentski list na francuskom jeziku Chez nous. Prevodi s francuskog Baudelairea i klasike.

Uvršten je u zbornik Mladi hrvatski pjesnici 1973. i 1974., te 1973. godine zastupa Hrvatsku na Struškim večerima poezije u Makedoniji (mlada Struga).Od tada objavljuje prozne, pjesničke, dramske i kritičke priloge u dnevnom i periodičnom tisku (Večernji list, Republika, Osvit,..), na radiju i televiziji. Surađuje u časopisima za djecu Galeb (Rijeka), Koutek (Daruvar), Modra lasta, Prvi izbor, Radost, SMIB i Zvrk (Zagreb), Mogućnosti (Osijek), Ciciban (Slovenija), Vesela sveska, Cvitak i Cvrčak (BiH).

Svoj stalni radni odnos započeo je u Velikoj Gorici kao novinar i urednik u Velikogoričkom listu i na Radiju Velika Gorica (1977. – 1979.) Godine 1978. kao urednik za kulturu prima Brončani vijenac revije Studio.

Od 1979. do 1984. djeluje kao stručni suradnik u Centru za kulturu. Godine 1980. pokreće i više od petnaest godina glavni je urednik biblioteke „Albatros“, čime postavlja temelj kontinuiranom nakladništvu u Velikoj Gorici. Između ostaloga, uređuje prvi srokovni rječnik hrvatskoga jezika (1994.), Gospodarski imenik grada Velike Gorice (1983. i 1996.), priloge za povijest velikogoričkoga kraja, te prve knjige brojnim mladim piscima iz raznih krajeva Hrvatske. „Vjesnik“ proglašava Biblioteku „Albatros“ događajem godine (1982.).

Dana 30. studenoga 1984. prekida stalni radni odnos i od tada djeluje kao slobodni umjetnik.

Božidar Prosenjak je oženjen i otac je troje djece. Danas živi s obitelji u Velikoj Gorici gdje je pokretač mnogih kulturnih zbivanja. Odmah po dolasku uređuje hebdomader „Školsko zvono“, osniva književni klub „Albatros“, vodi multimedijalnu tribinu „Plavi salon“, intenzivno surađuje s Glazbenom školom, režira kazališnu predstavu „Moja zbirka papira“, pokreće i razvija međugradsku kulturnu suradnju (Zagreb, Karlovac, Koprivnica…), vodi velike uredničke projekte. Godine 1993. uređuje velikogorički časopis Matice hrvatske „Luč“, a 1995. utemeljuje Književnu nagradu «Albatros». Godine 2001. osniva prvo profesionalno kazalište u Velikoj Gorici. Božidar Prosenjak bez prestanka pomaže i promovira domicilne pisce i uređuje njihova djela. Višekratno je član Komisije za vrednovanje kulturnih programa, a od 2004. do 2008. i predsjednik Kulturnoga vijeća Grada Velike Gorice.

U Zagrebu uređuje domaću i stranu književnost u tjedniku DHK (1996). Godine 1997. sudjeluje u utemeljenju kulturne institucije Academia Cravatica i prvi je urednik biblioteke.Od 1998. uređuje biblioteku Novi koraci, zagrebačke nakladničke kuće Nova stvarnost. a od 2009. urednik je biblioteke Knjiga za mladež u nakladničkoj kući «Alfa» u Zagrebu, te za urednički rad prima priznanje Republičke nagrade „Grigor Vitez“ (2012. i 2013.). Od godine 2012. do 2016., uz Dubravku Težak i Dianu Zalar, uređuje časopis Književnost i dijete, koji izdaje Društvo hrvatskih književnika.

Božidar Prosenjak održao je više tisuća književnih susreta u zemlji i inozemstvu.

Uredio je 200 knjiga domaćih i stranih pisaca. Ostao je u vezi sa svojom rodnom Podravinom. Potpomaže autore i kulturna zbivanja u svom zavičaju. Uređuje i promovira djela pisaca kopriničkoga kulturnog kruga. Dobitnik je «Zlatne plakete» za poseban doprinos u razvoju kulture (Rasinja, 2006.)

Prosenjak je autor četrdesetak knjiga za djecu i odrasle.

O njegovim djelima pisali su povjesničari književnosti HAZU-a, književni stručnjaci sveučilišta u Čakovcu, Mostaru, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, kritičari književnih časopisa i listova u zemlji i inozemstvu. Uvršten je u enciklopedije i leksikone, domaće i strane antologije, kataloge i zbornike. Prevođen je na albanski, arapski, češki, engleski, francuski, japanski, njemački, mađarski, makedonski, poljski, slovenski, španjolski, talijanski i druge jezike.

Stihove su mu uglazbili (Zdravko Šljivac, Tihomir Borošak, Darko Hajsek i dr.), a nalaze se uklesani u mramoru na spomenicima u Husinu kod Tuzle, na Murteru, u Španovici i Zagrebu, te na medaljama Hrvatskoga novčarskog zavoda (2009., 2012.).

Prosenjak je lektirni pisac. Tekstovi su mu uvršteni u školske udžbenike i čitanke za hrvatsku djecu u osnovnim školama. Slikovnica Miš (pet izdanja), lektira je za osnovne škole od 1998., a knjiga kratkih priča Sijač sreće (jedanaest izdanja) lektira je od 2005., a prevedena je i objavljena u Sloveniji (Celje, 2006.), gdje se pisac također našao u popisu školske lektire („Bralna značka“). Njegova slikovnica Kućni ljubimci osvojila je nagradu Autorske kuće «Ovca u kutiji» i proglašena je najboljom hrvatskom slikovnicom 2004.-2005. godine, po izboru mladih čitatelja. Ilustrirana knjiga Priča o kravati ovjenčana je nagradom «Grigor Vitez» za crteže (2001.), te uvrštena u svjetsku digitalnu knjižnicu u San Franciscu (U.S.A.) na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku. Prevedena je i na slovenski (Šmarješke Toplice, 2010.).

Višestruko nagrađeni roman Božidara Prosenjaka Divlji konj je od 1989. do 2013. godine doživio dvadeset izdanja na hrvatskom i prijevode na strane jezike. Roman je uvršten u katalog THE WHITE RAVENS (München, 1990.), «Politikin zabavnik» uvrštava ga među deset najboljih knjiga u Jugoslaviji (Beograd, 1990.), roman je uvršten u Europaische Buchwoche, (Mainz, 1994.), kandidiran je kao hrvatski predstavnik u zemaljskoj akciji čitanja «A Nagy Könyv» koje organizira Ministarstvo kulture Republike Mađarske. (Budimpešta, 2005.), a u izboru «Moja najdraža knjiga» za najčitaniju hrvatsku dječju knjigu svih vremena, u izboru 70 tisuća ispitanika, roman Divlji konj osvojio je šesto mjesto, drugo od živućih autora (Zagreb, 2006.). Od 1991. roman je obvezna lektira u hrvatskim osnovnim školama i uključen je u čitanke za hrvatsku djecu u zemlji i inozemstvu. Osim kao knjiga roman Divlji konj živi kao mjuzikl, strip, kazalištna predstava te u drugim medijima.

Božidar Prosenjak objavio je više od šezdeset naslova:

Knjige pjesama za djecu: A (Karlovac, 1980.), A (mini zbirka) (Velika Gorica, 1997.) Zrno soli, (Zagreb, 2000.) i Krilato dijete (Zagreb, 2004.);

Knjige pjesama za odrasle Kralj (Velika Gorica 1993.); Kralj – bibliofilsko izdanje (Velika Gorica 1993.), Na tenki žici (Zagreb, 2001.); Poruka, (Zagreb, 2016.).

Knjiga priča za djecu: Sijač sreće (Velika Gorica, 1997., Zagreb, 2003., 2004., 2004., 2005., 2005., 2005., 2007., 2010., 2014. 2014.; Celje, Slovenija, 2006.); i knjiga priča za odrasle Europski duh (Koprivnica-Varaždinske Toplice, 2017.).

Tridesetak ilustriranih knjiga i slikovnica za djecu. (Nakladnici: ABC Naklada, Academia Cravatica, Alfa, Glas Koncila, Karista, Kašmir promet, Mozaik knjiga, Profil, Školska knjiga, Teovizija - Zagreb; Narodno sveučilište, MTG consulting - Velika Gorica, Katarina Zrinski - Varaždin, Dr. Feletar, Meridijani – Koprivnica, Ognjišče, Koper – Slovenija, IDL - San Francisco - USA).

Strip: Divlji konj (Zagreb 2000. i 2013.);

Zbirka aforizama: Malo svjetlo (Zagreb, 2005.);

Romani: Divlji konj (Zagreb, 1989., 1990., 1991., 1992.; Skopje, Makedonija, 1991.; Zagreb, 1995., 1999., 1999. - bibliofilsko izdanje, 2000., 2000., 2006., 2001., 2001., 2004., 2004., 2006., 2006., 2007., 2010., 2012, 2013.); Ljubljana, Slovenija, 2001.; Budimpešta, Mađarska, 2002.; Tirana, Albanija, 2007.; Šetnja sa Starcem (Zagreb, 2001.), Plavičaste krijesnice (Zagreb, 2007.), Put u središte srca – Intranet (Zagreb, 2007.), Čežnja za hrvatskim nebom (Samobor, 2007.), Tesar (Zagreb, 2009.); Prva kravata, (Zagreb, 2013.)

Knjige prikaza: Čitanje tragova (Zagreb, 2006.) i Između srži i margine (Zagreb, 2006.);

Dramska djela: Kompromis (Zagreb 1978., Osvit, Karlovac, 1980.), Radioprijenos iz Parlamenta našeg organizma – radio igra (Hrvatski radio - Studio Zagreb, 1991.), Mirovina (Hrvatski radio - Studio Zagreb, 1991.), Unutrašnji hod (Revija, Osijek, 1993.); Divlji konj – mjuzikl za djecu (Zagreb 1998.), Divlji konj – monodrama (Rajko Bundalo - Vukovina, 1998., Ante Rumora - Velika Gorica 2002.), Sijač sreće – monodrama (Dubravko Sidor - Velika Gorica, 2000.), Prva kravata (Zagreb, 2005.); Oslobađanje života (Književnost i dijete, Zagreb, 2013.)

Prema podacima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, objavljenima u javnim glasilima, Prosenjak se već dvije godine uzastopce nalazi na šestome mjestu između 100 najposuđivanijih i najčitanijih pisaca.

Božidar Prosenjak primio je više priznanja i nagrada: Književna nagrada Ivana Brlić-Mažuranić (1989.), Republička nagrada Grigor Vitez (1989.), Republička nagrada Grigor Vitez za slikovnicu: Prosenjak-Devlić „Priča o kravati“ (2001.), Treća nagrada Serra priča (2005.), Nagrada Ovca u kutiji za najbolju dječju slikovnicu 2004.-2005., Pohvala Nagrade Grigor Vitez (2012. I 20013)

Prosenjak je dobitnik međunarodne nagrade "Ana Frank" (Skopje, Makedonija, 2015.), najviše nagrade grada Juan Griega u Južnoj Americi (2011.) i Nagrade grada Velike Gorice za životno djelo (2011.)

Godine 2014. izašlo mu je iz tiska prvo kolo izabranih djela u osam svezaka (Nova stvarnost, Zagreb), a u pred tiskom je i drugo kolo od osam svezaka.